ALEKSANDAR STANKOVIĆ u 516. emisiji HTV-a 'Nedjeljom u 2' ugostio je dramskog pisca Ivu Štivičića, jednog od zaštitnih simobla TV Zagreb i Hrvatske televizije. Rođen je u Rešetarima 13. svibnja 1936. Studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na tadašnju zagrebačku televiziju došao je 1958. godine. Radio je kao dramaturg i scenarist. Od 1992. do 1995. bio je urednik Dramskog programa HTV-a, potom je postao profesor dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti. Dobio je nagradu za životno djelo Ivan Šibl. Otac je Tene Štivičić, hrvatske dramatičarke. Štivičić govori o svojoj bogatoj karijeri, o tome kako je snimao "Kuda idu divlje svinje" i "Putovanje u Vučjak". Vrsni dramaturg i scenarist, ovaj 76-godišnji Slavonac vedrog duha, autor gotovo 100 dramskih tekstova dotakao se stanja u društvu i odgovorio na pitanje koliko smo zapravo danas slobodni. Stanković ga je zamolio za komentare društvenih aktualnosti. Jedno pitanje bilo je vezano uz skidanje Gavellinog plakata za predstavu "Fine mrtve djevojke". Štivičić smatra da je bavljenje skidanjem jednog dramskog plakata neozbiljno. "Živimo u tužnoj i obeshrabrujućoj zemlji", kaže, a upravo hrabrost smatra najvećom ljudskom vrlinom. Štivičić kaže da u Hrvatskoj postoje dežurni kritičari koji budno paze na sve ono što dolazi s Istoka. Smatra da je ćirilica i hrvatsko pismo, pa je nepotrebna halabuka koja se diže u Vukovaru zbog uvođenja dvojezičnih natpisa. Osvrnuo se i na ime glavnog zagrebačkog trga. Smatra da se taj trg mora zvati Trg Republike, a ne Trg bana Jelačića, jer je po njegovom mišljenju Hrvatska važnija od Jelačića. Nije htio puno govoriti o Crkvi, konstatiravši kako bi "o Crkvi mogao reći puno ružnih i poneku dobru riječ". Kaže da "kad je u jednom dnevnom listu vidio fotografiju dvorca fra Zovka u Americi, presjekao sve svoje opservacije o odnosu Crkve i države". Kao primjer megalomanije naveo je zgradu Vojnog ordinarijata, za koju je ustvrdio da "nalikuje grčkoj akropoli". Vrlo rado bi predložio gospodi s Kaptola da Ordinarijat pretvore u koristan prostor i daju ga profesoru Đikiću ili onom drugom Đikiću da unutra rade, stvaraju, istražuju i pišu. Antun Vrdoljak je kukavica, kaže Štivičić, ali je talentiran. "Nakon nezaobilazne babe Lončaruše i ostalih njegovih rituala, s njim se moglo razgovarati", rekao je o Vrdoljaku i crnom razdoblju HTV-a za vrijeme Vrdoljakova mandata. Prisjetio se fizičkog napada na njega početkom devedesetih, zbog jedne kolumne koja se zvala "Duge i kratke cijevi". Štivičić je ekranizirao nekoliko Krležinih djela, međutim, Krleža mu nije dao raditi na noveli "Mlada misa Alojza Tičeka." Prisjetio se i susreta s Krležom u Leksikografskom zavodu, kad mu je nosio jedan tekst TV drame. Prvo što mu je rekao: "Pa dobro Štivičiću, što će vam ti brkovi, izgedate kao ciganski bertoš!". Na kraju rekao da je napisao dramu "Shakespeare u Kremlju" i kako se nada da će jednoga dana biti prikazana, no nije mogao reći kad će to biti.
