U augustu 2002. godine, maleni dječak je nestao iz svog doma u Alabami. 5-gdoišnji Julian Hernandez se od tada vodi kao nestala osoba čiji je nestanak prijavila njegova majka nakon što je otac odveo dijete iz kuće i ostavio joj poruku.
Od toga je prošlo 12 godina, a Julian je nastavio sretno živjeti sa svojim ocem u Ohiu, koji je promijenio svoj identitet.
Njegova majka je godinama vodila borbu za povratak svog sina i nije odustajala. Do Julianove 18. godine sve je bilo po starom. Kada je odlučio upisati se na koledž Julianovo ime se nije poklapalo sa njegovim ID brojem usljed čega su nastale brojne komplikacije socijalne prirode. Julian je bio zbunjen, te tražio pomoć od fakultetske administacije koja je utvrdila da je on prijavljen u Nacionalnom Centru za nestale osobe. Nakon toga je i sam saznao da je prisilno odveden sa svojim ocem.
Julianova majka je bila presretna viješću da je pronađen živ i zdrav. Kako kaže teško je bilo ne posmatrati ga kako odrasta, no nikada više ne bi mogla dozvoliti da se desi nešto slično.
