Podrug-Kokotović, Milka, hrvatska glumica (Dicmo kraj Sinja, 19. IX. 1930). Državnu glumačku školu pohađala u Zagrebu i Sarajevu, gdje je i diplomirala (1953). Nakon sezone provedene u šibenskome kazalištu, 1954. postala je članicom dubrovačkoga Kazališta Marina Držića, u kojem je ostvarila više od 150 kazališnih uloga zavidna repertoarnoga raspona. Iz matičnog ansambla izbivala je tek dvaput: u zagrebačkome Teatru Kate Kapuralica V. Stullija; Slijepa Mare i Mara Beneša u Dubrovačkoj trilogiji i Gospođa Ane u Maškaratama ispod kuplja I. Vojnovića) kao i u djelima stranih i domaćih modernih klasika: Madam Pace u Šest lica traži autora i Gospođa Frola u Tako je (ako vam se čini) L. Pirandella, Ranjevska (A. P. Čehov, Višnjik), Osoba A (E. Albee, Tri visoke žene), Hasanaginica (M. Ogrizović), Giga Barićeva (M. Begović, Bez trećega) i Klara (Krleža, Leda). Oličenje karakterne glumice, podjednako je uspješna u ulogama tragičnih heroina (Jokasta u Euripidovim Feničankama) i komičnih likova (Dadilja u Romeu i Giulietti W. Shakespearea). Glumila je najrazličitije tipove žena, od majki i intelektualki do seljanki i otmjenih dama, a iznimnom uvjerljivošću dočarava likove žena s dalmatinskog kamenjara i starice iz puka: antologijskim ostvarenjima smatraju se njezina Jele (Vojnović, Ekvinocijo) i Marija (M. Vodopić, Tužna Jele). Nastupala je na filmu (Mirisi, zlato i tamjan A. Babaje, 1971; Mećava A. Vrdoljaka, 1977; Dubrovački suton Ž. Senečića, 1999), u televizijskim dramama, filmovima i serijama (Naše malo misto, Libar Marka Uvodića, Bijeg, Anđeo) te na dubrovačkom i zagrebačkom radiju. Dobitnica je mnoštva priznanja i nagrada, 1993. dobila je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo.
