Lepetić, Zvonimir (Zvonko), hrvatski glumac (Berane, Crna Gora, 17. XI. 1928 – Split, 4. I. 1991). Od 1939. živio u Sarajevu, gdje je pohađao Dramski studio te od 1953. nastupao u Narodnome pozorištu. Bio je član i kazališnih ansambala u Šibeniku, Bujama, Zadru, Zagrebu i Splitu. Stalni član splitskoga HNK bio je 1963–68., a zatim je prešao u slobodne umjetnike. Istaknuo se kao Br. 7 (H. Budjuhn – R. Rose, Dvanaest gnjevnih ljudi), Lacroix (G. Büchner, Dantonova smrt), Josina (P. Budak, Klupko), Puljo (I. Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja), Parapuš (I. Bakmaz, Šimun Cirenac), Ekscelencija de Caro (E. de Filippo, Umjetnost komedije) i Kancelar (W. Gombrowicz, Ivona, kneginjica burgundska). Na filmu od 1966 (Konjuh planinom F. Hadžića), a prvu zapaženiju ulogu ostvario u filmu U gori raste zelen bor (1971) A. Vrdoljaka. Uglavnom se pojavljivao u ulogama »ljudi iz naroda«. Nastupio je u više od 60 filmova i televizijskih serija (npr. Prosjaci i sinovi, 1971., A. Vrdoljaka). Ostale značajnije uloge: Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (K. Papić, 1973), Ludi dani (N. Babić, 1977), Okupacija u 26 slika (L. Zafranović, 1978), Visoki napon (V. Bulajić, 1981
