MIROSLAV KRLEŽA rođen 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, umro je 29. prosinca 1981. godine, također u Zagrebu. Smatraju ga jednim od najvažnijih i najzanimljivijih likova hrvatske i jugoslavenske književnosti, a poslije Drugog svjetskog rata, postaje najistaknutija figura među književnicima.
Gajio je bogatu europsku kulturu i književnu baštinu, te se nikad nije opredijelio ni za jedan utvrđeni model pisanja. Njegovo stvaralaštvo polazi od raznih djela, eseja, romana, publicistike, intelektualnih tema, pa sve do legendi i pisanja za časopise koji su u to vrijeme izlazili. Tri puta je nominiran za Nobelovu nagradu.
Godine 1915. Krleža je mobiliziran i poslan na ratište u Istočnu Europu (Galicija), a ostatak rata provodi po vojnim bolnicama te tada objavljuje prve književne i novinske tekstove. Već pred kraj dvadesetih godina prošlog stoljeća postaje dominantan lik u književnom životu jugoslavenske države, a neke od svojih najvećih ostvarenja (poezija, roman, drama, esej) objavljuje u vrijeme jačanja desnih i lijevih totalitarizama. Drugi svjetski rat dočekao praktično usamljen i posvađan s kolegama iz komunističke partije, iako su ga oni željeli za potpredsjednika AVNOJ-a.
Do kraja života djeluje u leksikografskom zavodu, a svoje zadnje godine provodi teško bolestan i paraliziran. Krleža spada u jednog od najvećih europskih pisaca 20. stoljeća, pogotovo u žanrovima poezije, romana, eseja, memoarske proze i publicistike.
